Izložbe

Zagrebački fotograf Goran Vranić (1964.), čiji je pradjed Josip Zagorac vodio fotostudio Zaza (zastupništvo Agfe), uspješno nastavlja obiteljsku tradiciju vrsne fotografije u koju je odmalena imao uvid gledajući rad oca Nikole Nina Vranića vezan uz kulturni krajolik i baštinu, radeći više od tri desetljeća u službi zaštite spomenika kulture, kao i rad očeva brata Josipa Vranića u Muzeju Grada Zagreba. Goran Vranić danas je jedan od najpouzdanijih i najzaposlenijih fotografa muzejskih ustanova Hrvatske, prepoznatljiv po profesionalnosti te izvrsnom odnosu prema kulturnom blagu i njegovim čuvarima.

Uz profesionalno bavljenje fotografijom i snimanje umjetničkih djela i izložbenih postava za muzejske potrebe, Goran Vranić provodi dosta vremena u našem kraju, uz more crikveničko-vinodolske rivijere, snimajući motive mora i obale, krša i grota te u mirnome moru zrcaljenje plovila, posebice starih drvenih barki, hvatajući detalje njihova odraza, hrapave okrhnute površine, rasušene piture prova ove stoljetne primorske baštine... Iz te trajne inspiracije nastalo je nekoliko izložbenih ciklusa i varijacija (Ukotvljena sjećanja – prove, Refleksije, Arhajski ritmovi, Čarobne jadranske duše).

Ovom izložbom opituranih prova započinje novi ciklus tranzicije Vranićeve analogne fotografije kroz digitalnu u novi medij, u drugu likovnu tehniku – grafiku u boji. Rezultati Vranićevih eksperimenata premijerno su prikazani na izložbi Piturane prove. Najprije je snimio omiljene prove starih barki klasičnim analognim fotoaparatom (na film koji je razvio i povećao fotografije u crno-bijeloj tehnici na bromo-srebrnom fotopapiru), što je prikazao na nedavnoj izložbi Ukotvljena sjećanja – prove, a zatim te fotografije presnimio digitalnim fotoaparatom.

Tako obrađene digitalne fotografije printane su na posebno odabrani papir, poput grafika, a rezultat je neka nova vrsta fotografike.

Iako su boje vrlo agresivne, često posložene svim kolorističkim zakonima usprkos, nadamo se da će ipak ljudima omogućiti prisniju i topliju komunikaciju te ih potaknuti na izražavanje emocija. To je posebno važno u današnje vrijeme kada suvremene tehnologije sve više uništavaju izravnu komunikaciju među ljudima i dovode do otuđenja, pa spas treba tražiti u toplini ponuđenog kolorita.

Daina Glavočić