Simfonija fontana

Izložbe

Simfonija fontana

Izložbom Simfonija fontana predstavlja se ciklus fotografija umjetničkog fotografa Gorana Vranića nastao tijekom proteklih nekoliko godina te intenzivno u proteklih nekoliko mjeseci. Izložba je fragment široko zasnovanog projekta s ciljem dokumentiranja i prezentiranja vrijednosti i odlika javnoga prostora grada Zagreba u kojima su medij žive vode i fontanâ kao kiparskog, arhitektonskog i urbanističkog rješenje u žarištu interesa.

Autorski opus Gorana Vranića snažno je obilježen njegovim profesionalnim radom fotografa specijaliziranog za snimanje predmeta pokretne i nepokretne materijalne kulturne baštine i suvremene likovne umjetnosti. U neprestanome pokretu on „krstari“ Hrvatskom pronalazeći ljepotu u raznolikim tragovima ljudske prisutnosti u prostoru i vremenu. Ta ga dinamika motivira u autorskom djelovanju koje, kao i njegov cjelokupan profesionalni rad, obilježava nenametljiva strpljivost i ustrajnost pristupa objektu i temi snimanja te odmjerena izražajnost ostvarenih ciklusa koji kroz svoju umjetničku vrijednost potvrđuje kulturno – povijesnu vrijednost i dokumentira suvremeno značenje odabranih motiva. Izložbi fontana prethodile su uspjele interpretacije urbanizma i detalja arhitekture grada Zagreba (1994), Pakraca i Lipika (1996), Koprivnice (2007), Dubrovnika (2008) i Karlovca (2012).

Dosadašnja usmjerenost na uočavanje i bilježenje tragova prošlosti u patinama plemenitosti i utihlome sjaju detalja u fotografskim ciklusima posredno rasvjetljuje i sadašnjost, koju ti gradovi i njihovi stanovnici danas žive. Brojni objekti i detalji koje je zabilježio fotografskim aparatom nalaze se na umoru, njihova blaga ljepota ponegdje je tik do nestanka, no smirenost i tišina u najnovijem ciklusu fotografija ne postoje. Simfonija fontana suprotnoga je, razigranog predznaka.

Voda je (pra)počelo života pa su život i voda nerazdvojivi i - gotovo - sinonimi. Danas se i u svemiru, na nebeskim tijelima, traži voda kao dokaz mogućega života. Svijest o dragocjenosti tekućine bez boje, okusa i mirisa postoji od biblijskih vremena i upravo stoga voda je trostruki simbol: izvor života, sredstvo očišćenja i središte obnove ili preporoda. Ljudi se oduvijek okupljaju radi vode i oko vode, a gospodarenje vodom oblikovalo je najstarije ljudske zajednice, dalo pečat cijelim civilizacijama. Da nam voda isteče iz uspomena naši bi psihički životi osiromašili i okopnili. Da nam isteče iz realnoga života – naš bi se svijet ugasio. Ne čudi stoga da su u najljepšim dijelovima gradova, na imanjima, u parkovima i vilama, inženjeri, arhitekti i kipari, više ili manje uspješno, oblikovali zdence, fontane i vodoskoke, a uz njih ugodna mjesta za predah, susret i dokolicu. Zagrebački javni zdenci, fontane i vodoskoci pružili su Goranu Vraniću širok raspon tema, pa ciklus čine fotografije od onih dokumentarne vrijednosti (u kojima fotograf iskazuje poštovanje prema umjetničkoj ljepoti i kulturno-povijesnoj važnosti pojedinih spomenika) do lirskih interpretacija trenutka u životu grada i njegovih stanovnika i likovnih apstrahiranja svega što uokviruje komunalnu vodu i njezino svjetlo. Temeljna karakteristika fotografskog ciklusa Gorana Vranića razigrani je polivalentan pristup motivu. Čini se, da je neuhvatljiva raznolikost i izazovna polimorfnost naizgled ukroćene vode i fotografa ponijela svojim tijekom, raspršila ga u milijune kapljica ili skokovite mlazove pune zraka.

Zagrebački zdenci, fontane i vodoskoci i priče o njima dio su identiteta grada Zagreba, a fotografski ciklus Gorana Vranića Simfonija fontana poziv je da već sutra sjednemo uz Zdenac života Ivana Meštrovića, koji svojom mjerom, skladom i izražajnošću nadilazi prostor i vrijeme u kojemu je nastao, da uz zaboravljeni pa ponovno pronađeni zdenac Manduševac na Trgu bana Jelačića i Dvije fontane Mihajla Kranjca na Trgu hrvatskih velikana, obiđemo Fontanu Stjepana Planića ispred Doma hrvatskih likovnih umjetnika, koja je počast Zdencu života i Ivanu Meštroviću. Potom smo pozvani utažiti žeđ na fontani s pilom Kozmički ciklus vode Cirila Jegliča i Josipa Seissela u parku na Trgu kralja Petra Krešimira IV. Kad se vratimo do najstarije zagrebačke fontane Bogorodica s četiri anđela Antona Dominika Fernkorna i Hermanna Bolléa iz 1882. godine na Kaptolu ispred Katedrale koja nam nudi ideju očišćenja i duhovne, obnoviteljske vode, neka nas put odnese do Fontane – ribnjaka u dvorištu nekadašnjeg Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10 i do Ribara sa zmijom/Borba Simeona Roksandića, Viktora Kovačića i Huge Ehrlicha na Jezuitskom trgu. Spustivši se do Zrinjevca odmorit ćemo se uz Bolléovu Gljivu, a tu nas dočekuju i dvije vode: Blizanci. Uz fontane na Trgu kralja Tomislava i ispred Hotela Esplanade, potražit ćemo i onu u zelenilu Botaničkog vrta te provjeriti stvaralačku snagu Antuna Augustinčića u Dječaku, izvijenom na Svačićevu trgu nad kruškolikim bazenom. Nakon šetnje Lenuzzijevom potkovom i novoformiranim zelenim potezom s vitalizirajućim Novim fontanama, simfoniju zagrebačkih fontana i vodoskoka, kao kulisu predaha i filter od gradske vreve, pozvani smo osluhnuti na brojnim otvorenim gradskim prostorima, trgovima i ulicama od Trešnjevke i Volovčice do Folnegovićeva naselja.

Na nekima buči, na nekima prska ili polagano kaplje i curi, a neke nedirnute poput zrcala, gdjekad tek jedva namreškane, odrazuju nestalne slike grada.

Antonija Škrtić